Šta zračiš to privlačiš

„Šta zračiš to privlačiš“ je sve raširenije mišljenje među ljudima današnjice. Međutim ovaj stav nije nastao tek nedavno. Mnoge poznate historijske ličnosti bile su mišljenja da je čovjek sam zaslužan za svoju sreću ili nesreću. Franklin D. Roosevelt rekao je jednom prilikom: „Čovjek nije zarobljenik sudbine, nego jedino svoje duše.“. To bi značilo da smo granice, koje nas sprečavaju da napravimo nešto više od svog života, postavili mi sami. Naš uspjeh zavisi najviše od toga da li smo u mogućnosti porušiti te granice. Svaka promjena u našem životu ne počinje s vana, nego iznutra – u našoj glavi.
Marcus Aurelius, poznati rimski car i filozof, izjavio je: „Život čovjeka je ono što njegove misli naprave od njega“. Ako stalno mislimo na uspjeh, zdravlje i bogatstvo, upravo to ćemo privući. Ako, nasuprot tome, po cijeli dan mislimo o neuspjehu, bolesti i siromaštvu, privući ćemo baš to čega se najviše bojimo. Ne vjerujete ? Analizirajte ljude koje poznajete. Sigurno se nećete sjetiti nikoga ko je uspješan, iako je u stalnom strahu od neuspjeha, ili nekog ko je odličnog zdravlja, a uvijek misli i priča o bolestima.
Henry Ford je rekao: „Bilo da misliš da možes, ili da ne možeš – upravu si!“. Čovjek je sklon tome da nešto što mu se učini teškim za postići klasificira u grupu „nemoguće je“. Time pravimo veliku grešku, jer čim nešto tako okarakterišemo, skloni smo tome da tražimo razloge i razloge zašto je to neizvodivo – samo tragamo za opravdanjima što smo to stavili pod „nemoguće je“. Ne vraćamo se više na vrijeme prije klasifikacije, ne razmišljamo više o tome da je to ipak na neki način izvodivo, niti tražimo taj način. Zato bismo prvo trebali početi sa mišljenjem da za sve što zamislimo, koliko god teško da nam se čini, ima način da se izvede, uradi, da se do toga dođe.
Lav Tolstoj je rekao: „Moć misli je nevidljiva kao i sjeme iz kojeg izraste ogromno drvo, ali upravo ona je porijeklo svih vidljivih promjena u životu.“. Prije svega nastala je misao, pa zatim riječ. Pozitivne promjene u našem životu nastaju od trenutka u kojem spoznamo moć svojih misli i riječi.
Ne pravimo samo grešku ako kažemo: „to se ne može postići“ – riječima tipa „bilo bi dobro kada bi se to moglo postići“ takođe nismo mnogo promijenili svoj negativan stav o nečemu što bismo zapravo željeli. Da bismo to zaista i dobili naš stav mora biti: „to se može postići“, ili još bolje „ja to mogu postići“.
Za sve lijepo što želimo da nam se desi prije svega moramo odlučiti da to zaista želimo. Moramo imati jasan cilj pred očima i osloboditi se mišljenja da to ne zaslužujemo, da nismo tome dorasli, da ne znamo kako se nositi s tim ako se ostvari. Ako nešto zaista želimo moramo to željeti bez ikakve dvojbe i strahova, moramo vjerovati u to da je moguće i da će nam se zaista desiti, radovati se tome, smiješiti se zbog toga što idemo ka ostvarenju našeg cilja. Upravo naša odluka da nešto možemo je najbitniji i najteži korak ka ispunjenju naše želje. Do nas samih je da li ćemo taj korak napraviti ili nećemo.